ŽUPNA
OSNOVNA ŠKOLA SV. JERONIMA U CHICAGU
Hrvatska
župa kroz duge godine svoga postojanja sudjelovala je na poseban
način u odgoju i obrazovanju mladih ljudi. Godine 1922. otplaćeni
su troškovi za crkvu sv Jeronima, a Hrvati su u 28. ulici dobili
novu i veću crkvu, koja je bila od velikog znacaja za razvoj
zupe. Uskoro se uvidjela i potreba župne skole, pa je župnik fra
Vjekoslav Vukonić O.F.M. ulagao velike napore ne bi li nekako
ostvario i taj cilj. U tome su mu na ruku išli i novi hrvatski
doseljenici, koji su svim srcem bili za utemeljenje hrvatske župne
škole. Cilj je škole trebao biti očuvanje katoličke vjere, te hrvatskog
jezika i kulturne baštine.
Već
prije toga u Ameriku su 1906. stigle hrvatske časne sestre iz
reda Klanjateljica krvi Kristove. Došle su iz Banja Luke te potom
utemeljile novu redovničku provinciju u Columbiji, Pa.
Cilj njihova
boravka medu Hrvatima u Amrici bio je upravo poučavanje hrvatske
djece u školama te održanje vjere i hrvatske baštine među Hrvatima.
Tim hrvatskim sestrama ide velika zahvala svih Hrvata, jer bez
njih i njihova djelovanja u školama nezamisliv bi bio život hrvatske
zajednice u Americi.
Sestre
su u Chicago došle u ljeto 1922. i započele poučavati s
početkom
nove školske godine. Prve sestre koje su došle u župnu školu sv.
Jeronima bile su s. Ksavijera, s. Alojzija i s. Marija Benedikta.
S. Alojzija bila je kuharica. S. Benedikta počela je poučavati
1. i 2. razred, a s. Ksavijera 3. i 4. razred. Škola je bila otvorena
s 200 prvih učenika u 4 razreda. No već nakon dvije godine (1924.)
broj djece se toliko povećao da su školi bile pridodane
četiri
nove učionice. Prvi maturanti završili su školu 1927.: bilo je
13 (malih) maturanata.
Za
vrijeme najteže depresije u 1930-tim godinama škola se borila
za goli opstanak. Oko 90% župljana - koji su financirali školu
- bilo je nezaposleno. Sestre su - uza svoj učiteljski rad u
školi
- navečer pohadale DePaul University da bi dobile diplomu. Uz
sav njihov rad - uz školu također su se brinule za crkveni zbor,
sakristiju, ministrante i dječja društva - ipak su uspjele
završiti
fakultete, neke i nakon 20 godina. Sestre su također - videći
koliko je za to velika potreba - g. 1927. tiskale i prvu hrvatsku
crkvenu pjesmaricu Kralju vjekova, koja se u nekim hrvatskim župama
koristi još uvijek.
Rani
hrvatski doseljenici, vidjevši samoprijegorni sestarski rad, željeli
su da i njihove kćeri postanu kao one, da služe Bogu i svome hrvatskom
narodu. Tako je sestarski rad bio blagoslovljen lijepim brojem
djevojaka iz ove župe koje su postale časne sestre istoga Reda:
s. Marta Vuco, s. Geraldina Gusic, s. Eugena Bojić, s. Imelda
Velčić, s. Loreta Božić, s. Irena Jelačić, s. Beata
Sablić i s.
Bernardina Čondić.
Kroz
sve ove godine škola je neprekidno rasla. Školi je nadodan i
dječji vrtić. Broj djece je rastao, a vrhunac je bio u
šk. godini 1953./54.,
kada je škola imala čak 583 djece. Najviše maturanta bilo je 1956.
godine: 73. Broj svih onih koji su maturirali u skoli sv. Jeronima
od pocetka do danas iznosi preko 2200. Godine 1940-te i 1950-te
označile su doista zlatno razdoblje katoličkih skola. Lozinka
u poratnim godinama glasila je: katoličke škole katoličkoj djeci!
Osim
redovnih školskih predmeta, djeca su u školi učila i hrvatski jezik
i kulturu. Učili su čitati, pisati, moliti i pjevati hrvatski.
Hrvatska čitanka bila je nužna knjiga za svakog ucenika. Medutim,
kako je u skoli sve vise rastao broj nehrvatske djece, u kasnim
1950-tim hrvatski jezik ispao je iz redovite obuke. Ali jos uvijek
se zadržalo pjevanje domoljubnih i vjerskih hrvatskih pjesama.
Godinama su skolska djeca predstavljala Hrvatsku u plesovima i
pjesmama kod Muzeja znanosti i industrije za izložbu "Božić
u svijetu".
Nakon
godina uspješnog djelovanja postalo je očito da je stara
škola
ispunila svoju svrhu. Postala je neadekvatna, a i opasna za zivote
ucenika. Trebalo je graditi novu skolsku zgradu da bi skola mogla
uspjesno djelovati u buducnosti. Fra Vitomir Naletilic, tadasnji
zupnik, dobio je u svibnju 1960. dozvolu za izgradnju nove skole.
Za arhitekte su bili izabrani Fox and Fox. Skola je trebala biti
izgradena na mjestu stare zupne dvorane. Svecanost polaganja temeljnog
kamena odrzana je 18. rujna 1960. Skola je dovrsena u svibnju
1961. Osim škole bio je u istom sklopu izgraden i zupni drustveni
centar. Blagoslov nove skole obavio je preuzv Albert kard. Meyer,
čikaški nadbiskup, 24. rujna 1961. U 1971. godini društveni je centar
obogaćen novom suvremenom kuhinjom.
Veliki
događaj za školu sv. Jeronima zbio se 1998. godine: proslavljena
je dijamantna obljetnica postojanja škole. To je predstavljalo
vrhunac 75 godina vrlo teškog rada, predanja i žrtvovanja.
Škola
je spomenik župljanima i bivšim dacima te škole koji su godinama
žrtvovali svoju ljubav i svoj novac da bi škola mogla opstati
i uspješno djelovati. Na svečanu proslavu okupilo se oko 750
bivših učenika škole sv. Jeronima. Škola moze biti ponosna na svoje
učenike,
od kojih su mnogi postigli mnogo u životu, te zauzimaju važna mjesta
u javnom i društvenom životu ove zemlje. Ima tu i svećenika i
redovnica, doktora, pravnika, arhitekata i javnih službenika:
oni su svoj put započeli u sv. Jeronimu. Najpoznatiji su
bili:
sudac Vrhovnog suda Illinoisa Michael A. Bilandić i Niles,
gradonačelnik
u Illinoisu Nicholas Blase. Sada školu sv. Jeronima pohađaju mnogi
od druge i treće generacije bivših učenika.
Danas
je škola moderna zgrada sa 8 učionica, sobom za kompjutore,
dječjim vrtićem i jednim predškolskim razredom. Tri
najveća čimbenika
uspjeha sv. Jeronima: 1) revnost crkvene hijerarhije u Chicagu;
2) volja i žrtve svećenika, redovnica i učitelja; 3) ljubav i
djelovanje župljana. Ova osnovna škola ostaje i nadalje vitalni
dio župe.
Koja
je vizija ove škole za budućnost? Novi direktor škole ima nove
i velike ideje:
povezivanje svih učionica, uključujući i predškolu, na internet
akademski partnerski programi koji će se razvijati s lokalnim
srednjim školama i sveučilistima koji će osposobljavati
učenike
utemeljenje učeničkih klubova kao što su Mathletes i National
Student Council i National Honor Society da bi se promoviralo vođenje studenata
poboljšavanje atletskih programa, s gimnastikom i plivanjem
stvaranje ljetnih školskih programa za daljnu izobrazbu učenika
studij jezika: talijanskog, španjolskog, hrvatskog i kineskog
TOP
HOME
