SAKRAMENAT
BOLESNIČKOG POMAZANJA
S misterijem
patnje suočavamo se osobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj
i tuđoj, doživljavamo što znači trpjeti i biti ispunjen
strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred
smrću. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naše pouzdanje
i za našu ljubav.
Isus Krist
nam je pokazao da samo ljubav može dati smisao (“značenje”)
patnji i smrti. U trenucima kada “više ništa ne možemo činiti”
osim ljubiti, očitujemo koliko nam je ljubav nesebična.
Naš stav (odnos) prema Bogu i ljudima u trenucima suočenja
s patnjom i sa smrću daje vrijednost svemu onome što činimo
i svemu našem životu. U trenucima patnje i našeg “prijelaza” kroz
smrt ljubav treba biti naša najistinitija i posljednja riječ.
Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu “prijelazu”
kroz smrt u život.
U Markovu
evanđelju i u Jakovljevoj poslanici zapravo je riječ
o sakramentu bolesničkog pomazanja. Sakramenat bolesničkog
pomazanja na poseban je način “znak” (simbol) susreta uskrslog
Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju
i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj
braći. Sakramenat bolesničkog pomazanja, već prema
prilikama, može se slaviti na više načina:
-
redovno
zajedničko slavljenje bolesničkog pomazanja izvan
mise ili pod misom
-
redovno
pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja;
-
zajedničko
ili pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja u
bližoj smrtnoj opasnosti.
U svim
je oblicima slavljenja bolesničkog pomazanja zajedničko
ovo:
-
susret
s bolesnikom u Kristovo ime i u ime njegove zajednice (to
se događa i onda kad se susreću samo svećenik
i bolesnik);
-
priznavanje
grijeha i molitva za oproštenje (općenitom ispovijedi u
pokajničkom činu ili sakramentom pomirenja);
-
slušanje
Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti
dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke:
na ljubav kojom nas Bog prihvaća i koju od nas očekuje);
-
polaganje
ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama;
-
sveopća (vjernička) molitva kojom se ističe povezanost
bolesnika sa svom Kristovom zajednicom i sa svim ljudima;
-
euharistija:
ako je moguće, dobro je slaviti sakramenat bolesničkog
pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe
da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu
njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje
prisutno osobito u euharistiji.
U smrtnoj
opasnosti bolesniku se donosi POPUDBINA, tj. bolesnik se pričešćuje
Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili “hrana” i snaga
na njegovu “putu” u njegovu “prijelazu” kroz smrt u novi život.
Sakramenat bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima
koji su teže bolesni (npr. prije operacije uslijed opasne bolesti,
starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i
sl.). Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja
svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama
govoreći:
OVIM
SVETIM POMAZANJEM I SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEM NEKA TE GOSPODIN
MILOŠĆU DUHA SVETOGA POMOGNE.
Bolesnik
i zajednica: AMEN.
NEKA TE
SLOBODNA OD GRIJEHA SPASI I MILOSTIVO PRIDIGNE.
Bolesnik
i zajednica: AMEN.
Sakramenat
bolesničkog pomazanja - mogli bismo reći ovo:
-
pomaže spasenju
svega čovjeka (čovjeka kao duhovno-tjelesnog bića);
-
bolesnika
ispunja pouzdanjem u Boga;
-
ispunja ga
snagom u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnom budućnošću
i smrću;
-
jača
ga da ne podlegne u iskušenju (napasti) zla i Zloga;
-
može mu dati
da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i spasenju;
-
daje oproštenje
grijeha (i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti).
MISE - SAKRAMENTI
HOME
TOP
|